Pruzam mu ruku da ga pozdravim i govorim mu svoje ime. Primjecujem blagi osmijeh i govori mi da vec zna moje ime. Ja onako pomalo drsko mu odgovaram :Ok, ali ja ne znam tvoje ocigledno.

Nasmija se i rece : "Zovem se Ado."-Ne zove se tako samo ne zelim koristiti prava imena nadam se da je to ok.

Krenuli smo.Malo sam ga krisom posmatrala na putu prema obliznjem kaficu. Izgledao je pedantno,pomalo sto bi mi tada mladi rekli ufurano,vidjelo se da je stariji od mene,ali nisam mogla zakljuciti koliko. Zapravo skoro svakog sam poznavala u gradu jer tu sam odrasla ali njega sam prvi put vidjela. 

Stigli smo do kafica u koji ja inace do tada nisam ulazila jer se uvijek govorilo da u taj kafic idu samo gradski mafijasi i oni koji nesto muljaju...Bila je tu uvijek starija raja. Malo me iznenadio odabir kafica , ali pravila sam se da mi je svejedno.

Usli smo unutra i sjeli.Prisla nam je konobarica koja ga je pozdravila po imenu..Zena srednjih godina,malo previse glasna za moj ukus izgleda kao da glasnom pricom i smijanjem zeli da privuce paznju(za nju sam saznala tek nakon koji mjesec da se zapravo svalerise sa gazdom tog kafica i da bas i nije fina dama).

Narucila sam kafu,a on kafu i coca colu. Njegova prva recenica meni uz nekakav glupavi osmijeh je glasila : "Vidis doceka ja." Na sta sam samo prevrnula ocima.